Uspomene

Stalno osećam nostalgiju za Jugoslavijom, a u njoj praktično nisam ni živeo: Filip Đurić pred premijeru filma "Kako je ovde tako zeleno?"

Foto: R.Z./ATAImages
Glumac Đurić i reditelj Nikola Ležaić najavili su srpsku premijeru svog filma "Kako je ovde tako zeleno?", koji će otvoriti FAF

Festival autorskog filma (FAF), jedan od najuglednijih i najuticajnijih kulturnih manifestacija u regionu, otvoriće 21. novembra film "Kako je ovde tako zeleno?" Nikole Ležaića. Radnja prati Nikolu, reditelja koji je zaglavljen u svetu reklama. U želji da unese promenu u svoj život, on kupuje stari kombi kako bi ga preuredio u kamper i započeo porodična putovanja sa suprugom i ćerkom koja uskoro treba da se rodi. Kada sazna da bi posmrtni ostaci njegove pokojne bake, izbeglice iz rata, mogli da budu vraćeni u njeno rodno selo u Dalmaciji, kreće na put sa ocem Mirkom, koji se nakon 25 godina vraća u porodičnu kuću. Tokom putovanja Nikola stiče neočekivane uvide o roditeljstvu, porodici, prolaznosti vremena i maglovitoj prirodi sećanja.

Nikola Ležaić Foto: R.Z./ATAImages


- Scenario sam napisao za dve nedelje tokom korone. Hteo sam da njime odam poštu ne samo tati koji je umro u tom trenutku, nego i nekim prijateljima koji su otišli. Želeo sam da se prisetim još nekih dragih ljudi. Moja sestra je film videla u Karlovim Varima, a ostatak porodice će ga pogledati prvi put u petak u Beogradu. Najviše sam strepeo od toga kako će reagovati na glumce koji igraju porodicu. Moja sestra je bila prava tatina ćerka i bila mi je lakmus papir da li je Izudin Bajrović dobar izbor za ulogu našeg oca - iskren je bio Ležaić na konferenciji za medije i dodao je:

- U Izudinu sam video to neko gospodsko držanje i svedeni, prikriveni humor koji je moj otac Mirko imao. I na neki čudan način me je podsećao na oca, pre svega u držanju. Nemam racionalno objašnjenje...

Kadar iz filma Kako je ovde tako zeleno Foto: FAF promo


Reditelja igra sjajni Filip Đurić, koji je za ovu ulogu nagrađen Zlatnom arenom u Puli.

- Mi koji smo se rodili polovinom osamdesetih gotovo da ništa od veličine te zemlje nismo osetili, ali odgajani smo u atmosferi konstantnog pominjala nostalgije za Jugoslavijom, za tom zemljom, zajednicom naroda koji govore isti jezik i sličnog su mentaliteta. Tako da je i sad prisutan taj osećaj nostalgije. Stalno me zezaju kako pričam o staroj Jugoslaviji iako praktično u njoj nisam živeo, ali generacijski se nekako prenosila nostalgija za tim vremenom. Međutim, u filmu postoje slojevi koji su emotivniji, arhetipski i nisu samo stvar geopolitičkih odnosa već relacija u primarnoj zajednici, porodici - napomenuo je Đurić.

Filip Đurić Foto: R.Z./ATAImages


Nikola kaže da je loš glumac, pa je izbor pao na Filipa. Priča se dotiče i proterivanja Srba iz Like.

- Nismo hteli da se bavimo ratom, već privatnom stvari koja je na neki način prouzrokovana time. Vrlo je pipava tema rat i posle tridesetak godina svi su u paranoji kako će da se ona tretira. Uglavnom se tretira na dva načina - ili se posipamo pepelom, ili nekoga optužujemo za nešto, što je besmisleno. Ne treba zaboravljati stvari, naravno, ali ih svako drugačije interpretira. Probao sam da film učinim što iskrenijim i niko nema šta da napadne u ovom filmu s političkog aspekta, jer je to moja privatna, lična situacija koja se desila - zaključio je reditelj.

Nakon domaće premijere na 31. FAF film će se od 27. novembra naći na redovnom bioskopskom repertoaru.


Novi pokret: Filip s majicom bez logoa

U filmu sam autor preko brendirane majice stavlja crnu traku, a isto je na konferenciji uradio i glavni glumac Filip Đurić.
- Moja ideja je bila da prelepim logo. Nikad to nisam imao hrabrosti da uradim u stvarnosti - objasnio je prvo reditelj, ali je Filip sve nasmejao svojim obrazloženjem.

Filip Đurić Foto: Kurir


- Nisam imao šta da obučem, nego jedino ovaj duks koji je imao fleku. Setio sam te fore iz filma - kazao je Đurić, koji je nekoliko scena snimao i sa polomljenom rukom.